Svadbe, obiteljska okupljanja i proslave mature nisu mi omiljeni oblik provođenja vremena. Ne razumijem zašto neki žele svoj, kako da nazivaju, najradosniji dan – vjenčanje – provesti kao glavni akrobati u cirkusu. Osim što sjede kao na pozornici, obasjati reflektorima tako da ih svi mogu gledati dok jedu, nepoznat čovjek, koji usput loše pjeva, govori im što da rade. Ustanite, dođite, pijte, spustite čašu, jedite, odložite vilicu i dođite plesat, opet jedite, održite govor pred 500 ljudi u dvorani...

Nervozno se migoljeći u crkvi, slušala sam govor svećenika koji je malo pretjerao pričajući o vinu. Rekao je da su mladenci došli po Božji blagoslov u crkvu. Nisam mogla ne zapitati se da li je to zaista tako ili se mladenci nalaze u crkvi zato što se to tako radi na dan vjenčanja?!

Nalazila sam se na vjenčanju dragog prijatelja. Kad sam oduševljeno prihvatila poziv na svadbu, nisam ustvari bila sigurna što me čeka. Moji najbliskiji prijatelji vjenčali su se pred matičarom u pratnji kumova. Nije se ništa slavilo, pa čak se niti ne sjećam jesam li ikome čestitala. Jednostavno nisam naučena na velike proslave i uvriježene načine ponašanja. Zato sam ovu svadbu odlučila ostati doslijedna sebi.

Na putu do crkve, u autu se vodio ovaj razgovor između dečka i mene.
Odlučila si se za etno varijantu? (haljinu)– polako me pitao dečko.
Zašto? Zar ti se ne sviđa?
Pa... etno nije elegantan... Ja sam se obukao u odijelo i svečane cipele, pa si ovako ne pašemo... – nesigurno je nastavio moj dečko.

MOOOLIIIIM????? O čemu priča taj moj dečko koji me upoznao prije godinu dana kao djevojku u dimijama, vjerojatno prvim dimijama koje je vidio u svom životu i nije bio siguran jesu li to hlače ili suknja? I ostala sam ista djevojkama koja sad nosi još otkačenije dimije i ima neobičnu frizuru, za koju neki tvrde da je hit među lezbijskim frizurama u germanskim zemljama. Taj isti dečko koji zna da jedini 'normalan' komad odjeće u mom ormaru su obične plave traperice. A kad bi bolje razmislio, shvatio bi da mi strmoglavo visoke cipele i svečane haljine kakve svi nose, jednostavno ne bi pasale.

Od 300 – tinjak ljudi, nagledali smo se svakakvih odjevnih kombinacija. Od (citiram svog dečka) sultanskih suknji do haljina debelih balerina, od pretjerano kratkih minica do blještavih satenskih haljina na tjelesima koja nisu čula za tjelovježbu...

Znaš, ipak mi je drago da si takva kakva jesi – tiho mi je na kraju prišapnuo dečko.



***
Nakon obreda u crkvi uslijedilo je slavlje. Čitajući menu, čvrsto sam odlučila pobjeći nakon juhe. To mi je pošlo za rukom tek 6 sati kasnije...


Ne, nisu mi jasni pirovi. Nepoznati ljudi sjede za stolom u ogromnoj sali nepoznatih ljudi. Ako bi se i željeli upoznati, to je mission impossible, jer muzika je naprosto preglasna. Hrane ima nevjerojatno mnogo. Svjedno da li stolac po osobi košta 43 ili 64 eura, je li osoba koja određuje koliko hrane ide po osobi pokušala pojesti tu količinu? Meni se to čini nemoguće. 2 sata nakon glavnog jela slijedi novo pečenje. Da ste ta dva sata planinarili po velikoj strmini i nosili težak teret, malo je vjerojatno da bi bili gladni. A kako onda jesti nakon 2 sata sjedenja i to iza ponoći kad vam tijelo već odavno miruje, a glava duboko spava? Ne bih sad voljela pisati o gladnim ljudima, ali zato što si možemo priuštiti obilje, to ne znači da trebamo pretjerivati!

U dva ujutro bila sam toliko umorna da sam postala nervozna i ljuta. Osjećala sam se zatočenom na svadbi. Nitko ne odlazi doma. A sramota je otići prvi? Ljudi oko mene su također drijemuckali i na licima im se vidjelo da žele ići doma, a po nervoznom sjedenju vidjelo se da se ne usude ustati, pozdraviti se i jednostavno otići. 

Kada su mi servirali upravo pečenu janjetinu zaključila sam da je dosta! Moj prijatelj koji se upravo oženio, sigurno ne bi želi da se osjećam loše na njegovom slavlju. Drago mi je da sam prisustvovala razmjeni prstenja i izgovaranju zavjeta, ali ovo sve dalje je previše. 

Pola sata nakon toga zasluženo sam se uvukla u krevet. Ne volim svadbe. Drago mi je da se ljudi odluče na vjenčanje jer to zaista žele. Ali moraju biti svjesni toga da svatko (ne)slavi na svoj način.

Moglo bi se reći da sam razmažena, ali ja ipak volim vjerovati da nas je kapitalističko društvo naučilo na ogromne supermarkete gdje možete pretresati sve artikle i gdje imate izbor da ne znate što izabrati.

Neki put ste prisiljeni otići u manji kvartovski dućan, za koji inače ne znate da postoji. Recimo ako vam dečko sprema večeru, a vi trebate donijeti cugu.


Skupila sam hrabrost i otvorila vrata, spremna na to da dućančić u koji upravo ulazim nema pivo koje ja želim ili ga uopće ne drži. Sredina dućana prazna, sve se nalazilo iza dugačkog bijelog pulta... Navirim se u frižider, al ništa...

Imate pivo? – upitala sam prodavačicu koja se od nekud stvorila.
Da – odgovorila je i opet nestala.

Odlučila sam i kupiti nešto slatko, za poslije večere. Kakav je to obrok bez čokolade?! Do police s čokoladama dijelio me bijeli pult. Ne mogu dešifrirati cijenu koju je netko ručno napisao, a kamo li ih dirnuti!

Dajte mi ovo pakiranje od 4 čokoladice - rekla sam prodavačici koja se ponovo od nekud stvorila. Vjerojatno iz tajne komore gdje imaju puno veći izbor i gdje se može hodati između polica i vlastoručno stavljati artikle u kolica.

Pakiranje je od 3 komada.

Moooliiim?!?! U kojem još dućanu na kugli zemaljskoj postoji pakiranje od 3 te čokoladice?!

Dobro, dajte mi onda one 2 tortice – zaključila sam svoju kupnju i okrenem se prema staklenoj flaši pive koja je osamljeno stajala na bijelom pultu. Da sam mogla zariti ruke u frižider i probati koje je pivo hladnije, sigurno iz njega ne bih izvukla pivo u staklenoj boci od pola litre.

Zar nemate Q-pack? – prestrašeno sam pitala.

Prodavačica opet nestane, donese q-pack i naplati.


Zgrabila sam svoj plijen koji sam jedva iskamčila preko tog bijelog pulta i pobjegla!

...bolje reći čvrsto spavanje! Dok se u kuhinji pere suđe i sprema nakon ručka, neki spavaju dubokim snom! 

Oscar: nije važno čije su noge! Glavno da su nečije i da ima dovoljno mjesta uz rub kreveta!

Moj dragi: nema veze što je krevet prekratak i noge vire, samo da se može ispružit!



Oscar: Prestani me malteretirati s tim fotićem već jednom i pusti me da u miru spavam! 



Ja: Mislim da sam ih previše razmazila obojicu! Morati ću uvesti pravilo: Ja kuham, ti pereš suđe!